Produženi vikend 25-27. 06. 2010. rezervirali smo za uspon na Grossglockner, najviši i najpopularniji vrh Austrije. Tjedan dana pred planirani vikend nervozno iščekujemo i pratimo prognozu. Prilikom uspona na ovakve, više vrhove lijepo vrijeme je uvjet, jer uspon je u pravilu jako otežan u slučaju lošeg vremena.


Četvrtak navečer kolega iz Zadra potvrđuje dolazak i krećemo iz Zagreba u petak oko podne. Ljubljana, Villach, Lienz, Kals, put traje oko 6 sati. Oko sedam sati popodne ostavljamo auto i započinjemo uspon prema Stuedl hut (2802 m), dom gdje imamo rezervirano spavanje.


Ujutro, ustajanje u pola šest, lagani doručak i nastavljamo prema sljedećem domu, Erzherzog-Johann-Huette (3454 m). Jučer smo prije mraka vidjeli vrh, bio je u laganim oblacima, na žalost jutros su se oblaci i magla spustili do nekakvih 3000 metara i ispred nas samo gusta magla. Slijedimo tragove u snijegu i nastavljamo put preko ledenjaka gdje se nakon 2 sata izlazi na stjenoviti greben koji vodi do doma. Kod doma izlazimo oko 9 sati.


Pokazalo se da nismo jedini koji su praznik u Hrvatskoj iskoristili za posjet Grossglockneru. Ovdje srećemo društva iz Zadra i Rijeke. Vrijeme je i dalje loše, gusti oblaci, vidljivost nekoliko metara i nismo sigurni dali je uspon uopće moguć. Zovem doma prijatelja koji mi provjerava prognozu, danas oblačno uz moguće padaline, sutra i dalje oblačno. Odlučujemo pokušati danas.


Uspinjemo se uz strmu snježnu padinu, gdje se malo gubimo zbog magle. Uskoro izlazimo pod stijenu uz koju izlazimo na greben. Na grebenu više nemamo problema sa orijentacijom budući da je uzak i svakih desetak metara nalazi se metalni šiljak koji služi za osiguravanje. Naizmjence osiguravamo jedan drugog i krećemo se po grebenu. Još jedan od otežavajućih faktora ovdje je gužva. Bez obzira na loše vrijeme iznenađen sam brojem ljudi koji su krenuli prema vrhu ili se već vračaju s njega. Budući da se svi kreću u navezima, petljaju se užeta te je na mjestima potrebno po pola sata da se pređu osiguravališta.


Oko dva sata popodne izlazimo na vrh, čestitamo si sa riječkim navezom te se slikamo međusobno. Lagani odmor i kratko uživanje u pogledu, budući da se na trenutak otvaraju oblaci te pruža pogled u dolinu i na impresivni greben kojim smo prošli. Silazak istim putem, oko četiri popodne vračamo se u dom. Budući da smo prilično umorni, a imamo rezervirano mjesto u domu, ostajemo prenoćiti.


Ujutro se prognoza pokazala pogrešnom, nebo čisto bez ijednog oblaka. Tek sad vidimo vrh, strmo i impresivno se uzdiže iza samog doma. Malo žalim što jučer nije bilo takvo vrijeme, ali opet nekako mi slađi uspjeh od jučer. Polako i oprezno silazimo niz stjenoviti greben te preko ledenjaka i dalje stazom u dolinu.


Autor i foto: Mario Ferenčak