Gorsko zrcalo je otvorena, vertikalna, ravna rasjedna ploha visoka oko 20 metara i isto toliko široka. Kosi urezi na stijeni ukazuju da su se u geološkoj prošlosti stijene duž ovog loma pomicale u desno.

Penjačka povijest počinje 60-tih godina kada su Anton Filipčić i Neđo Jakić tehničkim penjanjem prvenstveno ispenjali Centralu (središnji dio stijene Gorskog zrcala). Nakon toga ispenjano je jos nekoliko tehničkih smjerova i Gorsko zrcalo postaje vježbalište zagrebačkih alpinista, speleologa i gorskih spašavatelja.

1991. Boris Čujić inicira uređenje i opremanje spitovima Gorskog zrcala u kojem sudjeluju poznatiji alpinisti i penjači iz Zagreba i okolice (neki: Siniša Jakus, Žarko Kaličanin, Slavica Stojaković, Igor Hrste, Bojan Ungar...) te Gorsko zrcalo postaje popularno penjalište.


Nedaleko stijene teče Stari potok (koji se malo niže spaja s Novim potok te tvore izvorišni sastanak potoka Trnave) kraj kojeg je sagrađeno malo sklonište nazvano po Milanu Matovini, Hrvatskom penjaču koji je poginuo na Rocky Mountainu.

Do Gorskog zrcala dođete preko Markuševečke Trnave, kod kapelice skrenete lijevo i nakon 1 km prođete pokraj lovačkog doma "Prigorje" (prođete ga s lijeve strane) gdje nestaje asfalt i slijedi 1.5 km makadama uz potok Trnava. Dalje pratite markaciju broj 23. koja Vas dovodi do Gorskog zrcala. Ukoliko dolazite s automobilom, parkirate ga na proširenom šumskom dijelu 2 minute pješice od Gorskog zrcala.

 

Foto: Redakcija portala