Gorski kotar je kraška ravan između Hrvatskog primorja i pokupsko-karlovačkog panonskog ruba, široka oko 35 km, a visoka prosječno oko 800 m. Po bogatstvu prirodnih ljepota i neiscrpnim planinarskim mogućnostima zauzima visoko mjesto u Hrvatskoj.

Granice su mu samo djelomično jasne jer se u njihovoj definiciji prepliću administrativni, morfološki, gospodarski i etnografski elementi. Ona je najjasnija prema moru, jer se tu njegova kraška ploča spušta oštro izraženom stepenicom u Hrvatsko primorje. Na suprotnoj strani granicom možemo smatrati dolinu Kupe i Čabranke. Prema sz. približno se podudara s državnom granicom prema Sloveniji (smjer Čabar - Prezid — Čabarska polica — Gumanac — Klana). Sjeverno od te linije nastavlja se u slično područje slovenskog Snežnika.

Glavne prirodne značajke Gorskog kotara su prostrane bjelogorične šume kojima primjesa crnogorice daje osobit čar, zatim oskudica vode uzrokovana vapnenačkom građom, te oštra planinska klima unatoč blizini mediteranskog pojasa. Gorskim kotarom prolazi jadransko-pontsko razvođe pri čemu je osobito zanimljivo da je Crno more udaljeno oko 1200 km, a Jadransko samo 10-15 km.

Planinske skupine sastoje se od nebrojenih kosa dinarskog smjera pružanja sjeverozapad-jugoistok, a međusobno su odijeljene kraškim dolinama i poljima.

Reljef je vrlo bogat zahvaljujući snažnoj tektonskoj dinamici i erozivno-denudacijskim procesima u vapnencu. Zbog toga su planinske skupine morfološki vrlo raščlanjene tako da mjestimično čine orografske labirinte (npr. Pakleno). Najveći dio planina izgrađen je od mezozojskih sedimenata, pretežno trijaskih dolomita i jurskih vapnenaca.

U području najviših vrhova obilno su razvijeni vapnenci donjeg i srednjeg lijasa koji su uvjetovali pojavu oštrih kamenitih kraških oblika. Neke od takvih stijena zanimljive su u penjačkom pogledu (Kamenjak, Klek, sz. strana Risnjaka, Kuželjske stijene).

Rudna su nalazišta uglavnom bez ekonomskog značenja ali je u prošlim stoljećima bilo pokušaja eksploatacije (željezo kod Fužina i Lokava kovačnice grofova Zrinskih u Čabru itd). U novije su se doba eksploatirala nalazišta barita u području oko Muzle Vodice.

Klima je oštra, kontinentalna, planinska: kratka i svježa ljeta duge i oštre zime s mnogo snijega. Godišnja količina oborina prelazi i preko 3500 mm i najveća je u Hrvatskoj. Snijega godišnje padne i preko 300 cm (kumulativno) a prosječna visina snijega bude do 80 cm.

Na gorskokotarskoj kraškoj ravni lako se mogu razabrati tri planinska niza:

- sjeverni dio (Obruč, Snježnik, Risnjak, Drgomalj, Skradski vrh, Litorić, Lovnik)
- obalni dio (Kamenjak, Tuhobić, Medveđak, Kobiljak, Zagradski vrh)
- i masiv Velike Kapele (Burni Bitoraj, Viševica, Bjelolasica, Bijele stijene, Samarske stijene, Klek)


Izvor: plsavez.hr - Foto: (?)