Koordinate: N46 10 53.1 / E16 07 38.0
Visina: 1060 metara

Ivanščica je najviša i najmarkantnija gora Hrvatskoga zagorja. Gledana s južne strane, čini organsku cjelinu sa Zagorjem: valovi zagorskih brežuljaka i gorica blago se dižu do planine i tu se zaustavljaju kao valovi na obali mora.


Ta povezanost sa Zagorjem daje južnoj padini veoma pitom i miran karakter. Bez Ivanščice Zagorje bi bilo jednolično i lišeno planinskog dara i ljepote. Izrazito planinsko obilježje daje joj njezina sjeverna padina, strma i manje razgranata. Na tu se stranu gora spušta u široku zelenu dolinu Bednje. Dolina je okružena šumama iz kojih se planina diže poput visokog zida što pejzažu daje izvanrednu slikovitost.


U srednjemu se vijeku Ivanščica zvala Očura (danas se tako zove samo njezin najzapadniji ogranak), a svojej e sadašnje ime dobila, kao i mjesto Ivanec, po katoličkom redu ivanovcima koji su na sjevernom podnožju imali svoje posjede i utvrđene samostane (Bela, Ivanec). Početkom 20. stolječa počelo se u imenu gore gubiti slovo 5 i prevladavati ime Ivančica, ali je ispravniji stari narodni oblik Ivanščica (usporedi Budinščina, Juranščina).


Ivanščica se nalazi u središtu Zagorja i među zagorskim planinama nosi prvenstvo po visini. Glavno joj bilo dominira nad ograncima i pravi je tip ulančane planine. Razvodnicom je između Save i Drave i prirodnom granicom između dviju zagorskih kotlina. Od njezina hrpta silaze kao od okosnice brojne sporedne gorske grane, a među njima su duboko usječene gorske doline. Pruža se u smjeru istok - zapad u dužini od 27 km. U najširem dijelu, između Belca i Ivanca, široka je 9 km. Njezin je najviši vrh potisnut na zapad, a u istočnom smjeru, udaljujući se od Alpa, trup joj se postupno spušta i sve više razgranjuje. Od vrha prema zapadu glavno se bilo razdvaja u dvije usporedne kose: sjevernu s vrhovima Košenica (715 m) i Kozjan ili Očura (725 m), te južnu s vrhovima Pokojec (581 m) i Veternička gora (460 m). Međuu njima je golubovečka udolina, nekoć poznata po ugljenokopima. U istočnom je dijelu Ivanščica niža i razdvojena dolinama Željeznice i Lojnice na nekoliko skupina, među kojima se ističu Ham (678 m), Čevo (564 m) i Lubenjak (591 m). Cijela je gora omeđena cestovnim krugom Novi Marof - Matlarevo – Budinščina - Selnica - Belec -Zlatar - Mače - Golubovec - Lepoglava - Ivanec - Novi Marof. Za razliku od drugih zagorskih planina, od toga cestovnoga kruga samo jedan odvojak ulazi visoko u planinu, a sarno u istoičom, nižem dijelu prelazi preko hrpta poprečna cesta (kod Podruta), koja na taj način odvaja Lubenjak s Grebengradom u posebnu cjelinu.


Već 1853. godine, Josip Schlosser i Ljudevit Vukotinović planinarili su po Ivanščici. Dvije godine nakon osnutka HPD-a (1876.) pokušali su njegovi članovi prvi organizirani uspon na vrh (nisu uspjeli zbog nevremena), a 1883. Varaždinski povjerenik HPD-a propagir poohode na planinu i o njoj objavljuje putopis. Godine 1893, podigli su planinari iz Ivanca drvenu piramidu na vrhu (1060 metara), kraj nje uredili sklonište i markirali stazu. 1929. podružnica HPD-a "Ivanščica" iz Ivanca (osnovana 1898.) na istom mjestu podiže Željeznu piramidu i zidanu kuću, koja je i danas glavna planinarska točka na planini. Osim nje, planinari su prije rata često posječivali Kozjan (725 m) u zapadnom dijelu, zbog lijepih livada na hrptu i lugarske kuće pod vrhom, u kojoj je uprava kaznionice iz Lepoglave 1931. uredila sklonište za planinare. U novije doba popularnost među planinarima Stekao je Lubenjak (591m) u istočnom dijelu, zahvaljujući domu pod Grebengradom i domu na Pokojcu.

Glavne planinarske vrijednosti Ivanščice, osim pet planinarskih kuća, cvjetni proplanci na hrptu s lijepim vidicima i slikovite srednjovjekovne gradine na obroncima (Lobor, Oštrc, Belec, Milen, Greben, Bela).


Foto: Internet(?)