Koordinate: N46 03 31.5 / E15 44 10.7
Visina: 509 metara

U zapadnom dijelu Hrvatskog zagorja, između Klanjca, Tuhelja i Kumrovca, pružila se pitoma Cesargradska gora s najvišim vrhom Japicom (509 m).


Ta relativno niska i lako prostupačna gora pruža se u smjeru istok – zapad u dužini od oko tri kilometra, prosječne relativne visine oko 300 metara. U orografskom smislu smatra se južnim ogrankom Kostelskoga gorja. Okružena gusto naseljenim krajem, vinogradima i poljima, koja sa sjeverne strane dopiru sve do planinaskog bila. S južne strane, prema Klanjcu, na njezinu podnožju, gora je strmija, a u gornjim dijelovima i šumovita. Planinsko bilo je široko i ravno i na njemu se izmjenjuju livade i šumarci, s lijepim vidicima na Zagorje. Na svome zapadnom rubu gora je oštro odsječena od Kunšperške gore u susjednoj Sloveniji dubokim prodorom rijeke Sutle koji omogućuje prolaz cesti i željeznici. Sutjeska se zove Zelenjak, a njezin najljepši dio poznat pod imenom Mihanovićev dol. Seoska naselja i polja mnogo su oduzela čaru planinske prirode, ali Cesargradska gora krije kutak koji to nadoknađuje svojom ljepotom. Planinarima je ostao najzapadniji dio, strmo osovljen upravo nad Zelenjakom. Tu su usred guste šume, pod pod romantičnom dekoracijom ruševina Cesargrada, po kome je gora dobila ime, nalazi planianrska kuća klanječkih planinara.


Planinarska kuća „Cesargrad“ je prizemnica sagrađena u lovačkom stilu na malomu šumskom zaravanku, u sjeni akacija i crnogoričnih stabala, svega stotinjak metara od ruševina- Cesargrada. Podigli su je 1951. planinari i lovci iz Klanjca. U prizemlju je kuhinja i blagovaonica, a u potkrovlju dvije spavaonice sa sedam ležaja. Pred kućom su stolovi i klupe za izletnike, te malo igralište s kuglanom. U šumi, ispod kuće, nalazi se istočno ispod puta za Zelenjak nepresušiv i ozidan izvor pitke vode. Od doma se može prošetati na Japicu (509 m), najviši vrh Cesargradske gore. Put traje oko 20 minuta, a vodi u istočnom smjeru kroz šumu i preko bujnih livada. Vrh je zapravo prostrana ravan na kojoj je nekoć stajala drvena piramida. Vidik je lijep i širok, ali blizina kuća Cesarse Vasi (sada napuštene), koje su doprle gotovo do samog vrha, oduzima vrhu planinski značaj.


Cesargrad (462 m) je nekoć bio velik grad. Nadaleko u šumu protežu se ostaci njegovih zidina, iako mjestimice već teže zamjetljivi. Bio je nekoliko puta pregrađivan. Njegov nam negdašnji izgled može dočarati slika u ulju u blagovaonice planinarske kuće. Zahvaljujući Dominantnom položaju, od ove se najveće zagorske gradine pruža lijep vidik na velik dio Zagorja i Slovenije, a u dubinu na vrletne stijene Zelenjaka. Tko ga je sagradio nije poznato. Spominje se prvi put 1399. kad ga je kralj Sigismund darovao grofu Hermanu Celjskomu. Četiri stoljeća bio je vlasništvo plemičke obitelji Erdody. Za velike seljačke bune 1573. zapalili su ga seljaci pod vodstvom Ilije Gregorića, ali je grad nakon toga bio popravljen i nastanjenj i u 17. stoljeću, sve dok ga Erdodyi nisu napustili i kod Klanjca sagradili Nove dvore. Otada on postaje ruševinom. Kupoprodajnim ugovorom od 27. 06. 1933. vlasnikom parcele na Cesargradu postaje Hrvatsko planinarsko društvo. Nažalost, ova slikovita povijesna građevina i dalje propada te bi je trebalo konzervirati i istaknuti polukružni bastion, kako ne bi i Cesargrad doživio sudbinu sličnu onoj mnogih drugih zagorskih burgova.