Suncu treba dugo vremena da proviri iza golemih vrhova. Tada je već visoko na nebu i u punom sjaju i žaru. Nevidljivi zraci skrivenog dijela sunčevog svjetla nesmiljeno progorevaju sve izložene dijelove kože. Sunce je toliko nadmoćna pojava, da o njegovu djelovanju nema smisla razmišljati.

Ne može se nigdje sakriti od njega. Nema zaštite od njegova zračenja. Ali sunce ne djeluje semo na mene. Iznenađeno i sa znatiželjom promatram mali ledeni stalagmit čiji se vrh pretvara u vodu. Kapljice se otkidaju polako, poput iznuđenih suza. Same po sebi, kapljice ne izazivaju veću pozornost od želje da ih se popije. Mala udubina u kamenu je poput lakrimarija prikupljala otopljene kapi. Neizvjesan je njihov daljnji put nakon prelijevanja preka ruba udubine. Ustrajno padajući na isto mjesto, sastajući se sa isto takvim kapljicama s drugih strana, tko zna koliko dugo, na teškom kamenitom terenu, dube korito za svoj tok u dolinu. Za razliku od kao nož oštrog kamenja sa snjegom i ledom, nezamjetno zaglađenje korita me nekamo vodi poput putokaza. Neizbježiva usmjerenost kapljica pronalazi put u dolinu. Moje ranjeno tijelo, poput tekućine, nepogriješivo prati najlakši put.

Za svo to vrijeme, dolinama rijeka i visokim prijevojima približavala se skupina planinara iz Japana. Iste smo karte gledali, iste visove odmjeravali. Izvrsno su pripremljeni i opremljeni za visoke planine. S lakoćom se uspinju na 4500 metara i postavljaju bazni logor. Pripremaju su se za uspon na Pisang Peak. U planini se već pročulo da je došlo do nesreće. Svi su planinari u povećanoj pripravi za prihvat i pružanje pomoći. Nitko točno ne zna što se dogodilo. Nas dvojicu se smatra izgubljenima. Japanci su digli šatore i počeli pripremati hranu. Poslali su jednu planinarku da potraži vode. Htjeli su nešto skuhali i ugasiti žeđ. Tekuće i pitke vode je moglo biti samo na jednom mjestu. U koritu živahnog potočića, već sigurnog i neometanog na putu prema dolini na svega pola sata hoda od baznog logora.

 

<- Život prije pada

-> Na kraju snaga