Osjetio sam se oko sebe komešanje. Upravo su me spremali u sepet. Potpuno sam bespomoćan. Spustili su me u korpu još dok je bila na zemlji. Bilo je jako neudobno. Jedan me je nosač digao na leđa i počeo se spuštati niz strmu padinu. Zamjetio sam nosačeve mišićave listove noge kako se strašno napinju. Bosa, gotovo crna stopala drhtavo su se opirala na oštrom kamenju.

Tlo je prošarano bijelim tragovima snijega i leda. Ponegdje ima i otisaka stopala. Kao i kod ostalih nosača koji većinu puta prevaljuju bosi, imao je široka stopala, a nožni palčevi su mu odstojali od ostalih prstiju. Ugledao sam i nekoliko zabrinutih i izmučenih poznatih lica iz naše grupe. Nosač je na samom polasku podrhtavao od napora ispod mene. Korpa se zaljuljala na leđima. Umalo nismo posrnuli. Nosač potom hvata ravnotežu i uspostavlja ritam hodanja. Prvi koraci su nesigurni. Bojim se da ne padnemo. Nelagodno mi je što se čovjek toliko napreže samo mene radi. Olakotna je okolnost što mi je preostala tjelesna težina mala. Od mene su ostali samo kosti i koža. Svaki korak mi je izazivao veliku patnju. Uzajamno je struganje krajeva slomljenih kostiju bilo jedva podnošljivo. Nakon nekoliko koraka, gubim svijest o zbivanjima oko ssebe. Ne znam kako se spuštanje dalje odvijalo. Niti kada smo stigli u dolinu.

Jedna grupa planinara krenula je iz Njemačke, malo poslije našeg polaska iz Zagreba. U Nepal su stigli nekako u isto vrijeme kada i mi. Njihova se prethodnica već nalazila u području Pisanga. Nosili su mnogo opreme. S njima je na put krenuo i liječnik. Bio je veliki ljubitelj planina. Među golemom količinom razne opreme je bio je i veliki sanduk s medicinskom opremom. Ponijeli su gotovo sve što je moglo zatrebati pri manjim ili većim nezgodama na putu. Do tada ga, srećom nisu još ni otvorili.

Čim sam došao k sebi, prvo sam pokušao opisati nesretni događaj i mjesto pada udesa. Unatoč zbrkanim slikama i nerazgovijetnoj mješavini zbilje i priviđenja, činilo mi se do mogu dobro rekonstruirati mjesto nesreće i smjer spuštanja. Najdublje mi se urezala slika partnera kako mirno leži na leđima. Posljednji pogled iza sebe, zadnje sjećanje prije polaska u neizbježivu neizvjesnost. Svuda je okolo bila kamenita, ledena pustinja. U priči izostavljam crne ptice.

Moji su partneri iz ekspedicije prema opisu mjesta udesa odmah sami požrtvovno krenuli u potragu za izgubljenim Veljkom. Osim toga, otpremili su tekliča s pismenim pozivom u pomoć prema baznom logoru naših kolega na Annapurni. U tim bespućima, osim tekliča nema drugog načina za izmjenjivanje poruka. Uredno su mu platili, i to unaprijed, zbog hitnosti poruke poveći iznos, što inače nije uputno u ovim krajevima. Teklič je smjesta poletno odjurio. Žustro je hodao sve dok je bio u vidokrugu. Sve do prve birtije. Prvo je popio samo malo alkoholnog napitka. Tek tako da se malo okrijepi. Zatim još malo i još malo. Sve dok se nije potpuno napio. Spavao je na stolu u birtiji, što nikoga od posjetitelja nije previše čudilo. Uredno smotana poruka stajala je na stolu. Nitko od domaćih nije obraćao pažnju na nju. Teklič je bio u takvu stanju da za više dana ne bi bio u stanju nastaviti put. Usudba ove poruke, a time i Veljkova i moja, visile su na tankoj niti.

Kada sam ponovo otvorio oči, vidio sam da sam u nekoj kolibi. Činilo se da je okrugla, sa drvenim stupom u sredini. Ležao sam na drvenom podu i gledao strop i koji put dio zidova. Nisam se mogao sam hraniti nego su mi davali jesti. Sjećam se marmelade od naranči. To mi je prijalo, a ostalo što sam dobivao jesti ne. Zapravo i ne znam da li je bilo ostalog. Jeo sam na malu žlicu i bilo mi je teško. Napor gutanja je bio velik. Nisam imao nikakvih želja u pogledu hrane. Što su mi dali, to sam jeo. Nisam se sjećao nikakvih posebnih okusa, niti sam imao prohtjeva. Jeo sam ali nisam uživao u jelu. Ne znam za sebe između obroka.

Pregledavali su me neki ljudi. Valjda liječnici, mislio sam. Prvo je bio jedan njemački liječnik kojeg nisam prije vidio, a potom američki, kojeg sam već susreo u selu, ali moguće da je bilo i obrnuto. Imali su brade i izgledali su vrlo zabrinuto. Njemački je liječnik bio u pratnji planinara koji su na svom dugom putovanju svratili u birtiju na kratki odmor. Da popiju čaj ili da nešto pojedu. Preko jednog stola je ležao pijani teklič. Ispred njega se nalazio uredno složeni presavijeni komadić bijelo|a papira. Srećom je liječnik primjetio poruku. Odmah mu je bilo jasno što se dogodilo. Poruku je po drugom tekliču uputio prema baznom logoru u podnožju Annapurne. On se sam, nakon brzog i odlučnog hoda, za kratko vrijeme pojavio u selu Pisang. Nosio je sa sobom veliki paket medicinske opreme. Američki je liječnik i inače boravio u selu Pisang. Već smo ga i prije viđali. Potpuno sam se prepustio s punim povjerenjem. Drugo mi nije ni preostalo. Vidio sam raznu medicinsku opremu, zavoje, šprice, škare, ali ne znam što su sve radili na meni.

Velikom su brzinom pristigli naši prijatelji sa Annapurne. Ubrzo su došli i povratnici sa Kang Gurua. Nove su spasilačke ekipe odmah krenule u potragu za Veljkom.To su sve bili jako iskusni alpinisti. Neki od njih su i požrtvovni gorski spasavaoci koji su se nebrojeno puta iskazali u teškim poduhvatima spašavanja u najgorim uvjetima. Ako bi itko mogao nešto učiniti u ovoj divljini, to su oni. Teren je bio vrlo težak. Dodatno su se pokvarili i vremenski uvjeti. Zbog jakih snježnih oborina nije se moglo točno odrediti mjesto udesa. Dovoljno je i sasvim malo snježnih nanosa a da svi tragovi nesreće budu prekriveni. Spasavaoci su ogromnim naporima pretraživali teren. Bez uspjeha. Varljivu nadu smjenjuje duboki očaj.

Povremeno mi se činilo da vidim i Nepalce, valjda domaćine, kako ulaze i izlaze iz prostorije. Čujem i svoje prijatelje kako raspravljaju o situaciji ali ne uspijevam pratiti tijek misli. U kolibi sam bio više dana ali ne znam koliko U jednom času sam ugledao zastrašujući prizor. Skupina španjolskih konkvistadora, neurednih i vrlo opasna izgleda, spuštala se niz padinu. Nosili su metalne oklope pritegnute debelim kožnim remenjem preko prsa i kacige sa zavijenim krajevima na glavi. Sva je oprema na njima bila stara i zahrđala. Istrošena od uporabe. Na licu su se izdvajali oštri brkovi i brada. Neki su imali mačeve a neki koplja. Poneki je vodio iza sebe malog konjića. Znao sam da imaju loše, opasne namjere. Svim sam silama htio objasniti svima koji su dolazili u sobu da su u velikoj nevolji. Trebaju se što prije maknuti, inače će ovi surovi vojnici uistinu napasti. Izrazi lica su im bili vojnički, prijeteći i nezainteresirani za ljudske patnje. Prave ubojice. Jako sam se uzbuđivao kada su se moje kolege samo dobrohotno smješile i uvjeravale da će biti sve u redu. Kako mogu biti tako hladnokrvni kada su napasnici stigli gotovo do sela. Sve će nas uništiti. Međutim, kako su se pojavili tako su i nestali. Rasplinuli su se tad u trenutnom zaboravu. Bilo je očito da se zdravstveno stanje pogoršavalo. Neću još dugo moći izdržati bez medicinske intervencije. S druge strane, spasilačke se ekipe teško mire s prestankom potrage za izgubljenim planinarom.

 

<- Spas

-> Odlazak iz Himalaja