Odlazak u Kathmandu s nosačima koji bi me nosili na leđima ili nosiljki, trajao bi predugo. Ne bih izdržao put. Komunikacije s glavnim gradom iz ove divljine su vrlo loše. Jedinu bežičnu vezu sa Kathmanduom moguće je bilo uspostaviti samo iz jedne udaljene postaje nepalske vojske. Nekolicina prijatelja iz ekspedicije je žurno otišlo do vojne postaje.

Preko radio stanice su tražili dolet helikoptera. Da bi helikopter poletio, potrebno je bilo unaprijed uplatiti predujam. Poseban je dodatak, ne tako mali, potreban zbog leta na visinama preko 4000 metara, gdje helikopteri imaju poteškoća zbog razrijeđenog zraka. Ako dolet ne uspije zbog vremenskih uvjeta, treba ponovno uplatiti predujam. Potrebne novce jednostavno u tom času nisu imali ni svi članovi ekspedicije skupa. Situaciju su spasili članovi ekspedicije koji su ranije odlučili skratiti putovanje i već su se vratili u Kathmandu. Kreditna kartica jednog od njih (American express card) omogućila je uplatu predujma. Helikopter je poletio.

Vidim maslinasto zelenu letjelicu, opuštenih, umornih krila na malom neravnom travnatom platou ispred kolibe. Piloti imaju puno vojničkih oznaka na odorama. Uredna su i svježa izgleda. Osobito u usporedbi sa žiteljima sela Pisang. Izgledaju izvrsno čak i u usporedbi sa premorenim i zbog nesreće svojih kolega zabrinutih sudionika ekpedicije. Njihova preplanula, muževna lica, svježe izbrijana, s oštrim ravnimm crnim brkovima, odaju napetost. Kao da sumnjaju da mogu uspješno poletjeti. Njihovi previše zabrinuti izrazi lica ostavljaju dojam nesigurnosti. Uopće ne gledaju u mene. Raspravljaju sa kolegama iz ekspedicije. Do mene ne dopire sadržaj razgovora. Nisam ni znatiželjan. Nadam se skorom polasku.

Konačno me unose u letjelicu. Svaki me pokret, osobito nagli, jako smeta i moram se svladavati da ne zapomažem. Ne želim zapomagati jer mi se čini da sam i bez galame priuštio prevelike brige svojim kolegama. Osjećam se nelagodno što se jedan lijepo zamišljeni izlet planiran radi užitaka, pretvorio u moru za sve sudionike. Okolo su sve iscrpljena i zabrinuta lica. Tu su i poznata lica prijatelja iz ekspedicije na Kang-Guru i na Annapurnu. Njihova pojava mi ulijeva pouzdanje. To su sve iskusni ljudi koji su jako puno toga prošli u planinama, a vjerojatno i inače. Napravili su veliki put iz svojih logora. Registriram ih samo na kratko. Znam da sam u sigurnim rukama. Nosila unose u helikopter. Smještaju ih ispod sjedalica helikoptera, prema njegovom repu. Volio bih biti na mjestu sa kojeg bih mogao gledati kroz prozor. Teško mi pada pomisao da ću letjeti između najvećih vrhova na svijetu a da neću ništa vidjeti. Pokušavam prosvjedovati ali to nitko ne zamjećuje. Čujem buku snažnih strojeva pri polijetanju. Helikopter se polako diže. Polijetanje izgleda nevoljko, a to je zbog razrijeđenoga zraka na ovim visinama. Napuštamo obronke Pisanga. Potom se sve gubi iz pamćenja. I predjeli, i predmeti i osobe. Nestale su slike, zvukovi, misli i želje. Valjda je ponovno potpuna nesvijestica. Blažena neosjetljivost.

 

<- Spuštanje u dolinu

-> Bolnica Shanta Bawan u Kathmanduu