Bolnica Shanta Bawan u Katmanduu
Nakrako se osjećaju ritmički udari pri gibanju bolničkih kolica i najmanje neravnine piste zračne luke preko koje me prevoze. Potom ponovo nesvijest. Oči se otvaraju tek pod jakim svjetlima reflektora. Konačno u bolnici. Pouzdanje mi raste. Nadam se da ću moći odmah poslije pružene pomoći u bolnici hodati na štakama.
Ne bih volio da se zbog mene mjenjaju planovi puta. Preostaje još i odlazak u Bangkok. Mislim da bi uz pomoć štaka, možda korištenjem taksija ili rikši mogao razgledati grad. Zapravo, ipak bi najrađe išao doma. Štake sam vidio negdje na ulicama Katmandua. Na jednoj od brojnih tržnica, ali ne mogu se sjetiti kojoj. Mnogo je strke u bolnici. Unatoč žurbe, čini mi se da se pregledi odvijaju prepolako. Guraju me kolicima na sve strane. Uzimaju krv, snimaju na rentgenu u različitim položajima. Vrlo je neudobno. Teško je podnositi premještanja s nosila na stol i obrnuto. Posle bilo kojeg pomicanja, dugo vremena se smirujem i privikavam na novi položaj. Konačno me bolničar, sa rentgenskim snimkama položenim preko mojih grudi, gura na nosilima kroz duge hodnike i između mnoštva ljudi. Ostavlja me u operacijskoj dvorani. Na sredini keramičkim pločicama obložene prostorije, postavljen je običan željezni stol sa pokidanom zelenom plastičnom navlakom. Skinuli su me skroz do gola. Hladno mi je. Neko vrijeme sam bio sam u dvorani. Već sam se počeo nelagodno osvrtati uokolo. Konačno ulaze dva liječnika. Ćaskaju međusobno. Postavljaju me četveronoške u klečećem položaju. Kratko se savjetuju. Spominju spinalnu anesteziju. Potom sam osjetio mali ubod u dnu leđa. Nakon toga, više nisam znao za donje dijelove tijela. Postalo mi je odjedanput lakše i gotovo sam veselo čavrljao s liječnicima. Imao sam potrebu da govorom privučem pažnju na sebe. Osim toga, slušanje vlastitog glasa mi je ulijevalo samopouzdanje. Što sam više pričao, činio sam se življim.
Ništa nije bilo od brzog oporavka. Nakon zahvata u operacijskoj dvorani, prenijeli su me u jedan privatni stacionar u blizini bolnice. Pokraj mene je stalno netko dežurao. Svi su njegovatelji i njegovateljice bili Nepalci. Hodali su nečujno, sitnim koracima, na prstima. Donosili su i odnosili hranu. Po potrebi su dolazili i liječnici. Koji put bih znao otvoriti oči i vidjeti da pomno čiste ozljedu na gležnju. Pitanje koje sam često čuo, tada a i poslije bilo je: "Do You want a pain killer"?. Obično sam kratko odgovarao sa "Yes" ili bih samo potvrdno klimnuo glavom. Ne znam što su mi davali, ali sam poslije primitka injekcije, dugo bio bez bolova ali i bez svijesti. Volio sam posjete, ali samo kratke. Nisam mogao izdržati duge razgovore. Trudio sam se da pokažem dobru volju, ali nisam uvijek imao snage. Najveće uzbuđenje mi je izazvao posjet Veljkove supruge Sonje. Znao sam da će jedanput doći ali nisam mogao zamisliti susret. Kada je ušla u bolničku sobu, vać na vratima sam ugledao njezino zabrinuto lice i oči pune nade. Ispričao sam sve što sam znao o događajima u planini. Jedino nisam spominjao crne ptice. O njima nisam volio misliti. Vjerovao sam da je moj drug bio živ kada sam se zadnji put osvrnuo. Nisam bio spreman suočiti se s idejom o smrtnom ishodu. Ni posjetitelji nisu spominjali mogućnost tragedije. O tome se nije razgovaralo. Barem ne predamnom.
Bolnički su dani prolazili jednolično. Daljnji boravak u stacionaru nije imao smisla. Odlaganje slabi ozlijeđeni i isrpljeni organizam. Ozljede su takove naravi da za njihovo liječenje nema uvjeta u Nepalu. Ako se već mora negdje ići, najbolje bi bilo ići u Zagreb. Liječnici me pripremaju za put. Stavljaju sadrenu podkoljeničnu oblogu, što nije bilo strašno, ali provrtanje otvora na oblozi na mjestu ozljede, je. Liječnik je uzeo običnu električnu bušilicu za drvo i više puta provrtao sadrenu oblogu. Bojao sam se da će pod pritiskom teške bušilice, sadrena obloga popustiti i da će se svrdlo zabiti u nogu. Na koncu je prozorćić za previjanje i njegovanje ozljede ipak bio gotov. Ali je mene za to vrijeme cijelog oblio znoj. Dobijam i otpusno pismo. Presavijeno je i složeno u omotnici.
Slijedi prijepis otpusnog pisma.


