Nije samo moj život odlutao posve drugim, neočekivanim smjerovima. I drugim su se sudionicima događaja u Nepalu promjenili životni putevi. Nekima je prividno i na kratko, ali nepredvidivo, poremećen očekivani slijed zbivanja. Nekima su i neposredne posljedice udesa bile neizrecivo teške. Našem je drugu Veljku prekinuta nit života.

Njegova je porodica pretrpjela nenadoknadivo bolni gubitak, s nesagledivim posljedicama.

Promjene u mojoj porodici izloženoj golemim iskušenjima i teškoćama zbog posljedica udesa, krenule su nepovratnim tijekom. Vrijeme i napori utrošeni za moj spas, preživljavanje i oporavak trošili su snagu i strpljenje i drugih bliskih mi osoba. Život mi se padom podjelio na dva gotovo neovisna dijela. Događaji prije pada se sada gube u magli zaborava, kao da nisam ja u pitanju, kao da se sve dogodilo nekom drugome. Toliko se stvari promjenilo u kratkim u burnim zbivanjima, uključivo i mene samoga, da se jedva može govoriti o jedinstvenom životu i o meni kao istoj osobi. Poremećaj u životu izazvan udesom u Himalaji, bio je toliko temeljit, da se nastavak života doimlje poput novog života. Brojni ožiljci od udara, opeklina, smrzotina, operacija i naknadnih transplantacija, podsjećaju na udes. Lijeva noga je kraća a skočni zglob je potpuno ukočen. Rehabilitacija, uključivo postupno jačanje organizma i učenje hodanja trajala je godinama. Manje su vidljive promjene koje se odnose na svjetonazor, osjećaje i način razmišljanja, ali nisu i sa manjim posljedicama za novi život. U svom rodnom mjestu, u roditeljskom domu zaliječivao sam svoje ožiljke poput ranjene životinje i punio dušu novom vjerom u život. Postepeno sam se privikavao na svijet i ponovo sam se veselio životu u svim njegovim pojavnim oblicima. Nakon nekog vremena, nastavio sam raditi svoj posao. Opijenost iskustvom preživljavanja, varljivi osjećaji nadmoći nad ljudskim slabostima i nad duboko usađenim strahovima od ozljeda, boli i smrti polako su izčezavali. Posljedice udesa i danas u velikoj mjeri utječu na mene. Pojedine slike, stvarne i priviđenja, ako je to uopće moguće razlučiti, znaju se nenadano pojaviti u glavi. Iskustvo preživljavanja, premda ga nisam svjesno tražio, postalo je dragocjeni, prevladavajuæi dio mog ukupnog životnog iskustva. Udes u Nepalu nije promjenio samo moj život, nego je promjenio i mene samoga. Preživljavanje bespovratno i u kratkom vremenu crpi ogromnu životnu energiju. Neograničena i nekontrolirana snaga koja se oslobađa za vrijeme pogibeljnih situacija, troši ubrzano, namjenski i bez ograničenja, ukupne zalihe energije i volje za življenjem. Gubici snage tijela i duha su cijena koja se plaća za sam život. Dio gubitaka je nepovratan i nenadoknadiv.

U potrazi za korijenima života, potaknut znatiželjom koju nisam znao obuzdati, dotaknuo sam tajne koje nisam trebao: tajne smrti. Bio sam posve blizu, ali mi nije bilo suđeno da saznam sam kraj. Kao uostalom ni nikome živućem. Ne smije se, niti je moguće, pročitati kraj priče života prije dosuđenog vremena. Samo je jedan, uvijek koban način za otkrivanje nesaopćive tajne kraja puta. U nekim se trenucima činilo da sam tako lagan, vječan i bezosjećajan, kao da ne pripadam više zemaljskom svijetu nesloboda tijela i duha. Kao da sam nakratko prestao biti dio svijeta ljudskih patnji i teškoća u kojem vladaju neodoljive prirodne i duhovne sile, u kojem je prostor razapet koordinatama a vrijeme neumitno i nezaustavljivo teče, ne obazirući se na one koji zaostaju. Kao da me je dotaknuo anđeo smrti, primivši me nježno, blago i smireno u svoje krilo, nagovješčujući da nema smisla ni potrebe opirati se konačnici.

Mislio sam da mogu podnijeti ne samo pomisao na smrt nego i smrt samu. Strašio sam se griješnog i uzbudljivog gubitka straha pred smrću. Umalo sam došao do odgovora na pitanje da li je uistinu posljednji uzdah života olakšanje a ne bol. U zadnji čas je odgođeno razjašnjenje tajne. Možda je to posljednje pitanje za čijim odgovorom duboko čeznemo, zbog čijega razjašnjenja uopće i živimo, od kojega bježimo i kojem se stalno vraćamo. Pitanje kojega nam nitko ne može potvrditi, niti ga sami imamo prilike vjerodostojno saopćiti. Znatiželja nad znatiželjama. Radost nad radostima. I tuga nad tugama.

 

<- Ponovno uspravan

-> Epilog