Mala se grupa putnika iz Zagreba godinama pripremala za put u Nepal. Prikupljanje podataka o odabranom području pohoda, razgovori sa planinarima koji su već bili tamo, slušajne predavanja i gledanja slika i diapozitiva, kao biranje pristupnih puteva prema geografskim kartama bilo je zanimljivo čak i da se na koncu nije išlo na put. Dodatno su planiranje potrebne hrane i opreme te traženje najpovoljnijih prijevoznih mogućnosti, bile zabavne aktivnosti već i same po sebi. Uz to, trebalo je raditi na tjelesnoj pripremi i vježbati u planinama u ljetnjim i zimskim uvjetima. Prvenstveni je cilj ove grupe bila mnogo slavljena, prelijepa trekking tura oko planinarima uvijek izazovnog vrha Annapurne. Trekking je zahtjevni oblik planinarstva, koji se pretežito upražnjava u Himalajama. Predstavlja kombinaciju napornog planinarenja, ponekad alpinizma i ekspedicionizma. Put je prema planu trebao voditi kroz neodoljivo privlačne doline himalajskih rijeka Khali Gandaki i Marsiandy. Neki u grupi s više penjačkih želja, nadali su se možebitnom usponu na trekking vrh Pisang Peak, u neposrednom susjedstvu vrhova Annapurne i Kang Guru, negdje na polovici puta, ako bi preostalo vremena i ako bi uvjeti bili povoljni.

    Put je planiran skupa s prijateljima iz hrvatske skijaške ekspedicije na Kang Guru, vrhu vidljivom sa obližnjeg Pisang Peaka. Oni su svoj pristupni marš zamislili u obrnutom smjeru. Kanili su krenuti dolinom rijeke Marsiandy a vratiti se dolinom rijeke Khali Gandaki. Istovremeno se pripremala i hrvatska himalajska ekspedicija na daleko zahtjevniji uspon na legendarnu Annapurnu, prvi ispenjani osamtisućnjak u povijesti. Oni su trebali krenuti na put nešto ranije. Tri su se skupine planinara mogli susresti negdje oko sela Mannanga i pokrajini Mustang, u krugu od svega nekoliko sati hoda.

    Trekking grupu je na koncu činilo 17 ljudi iz više gradova i planinarskih društava: Goran Rubić organizator puta, Krešimir Šintić, Velimir Šušak i supruga mu Sonja, Lota Arh, Branislav Ćelap, Albina Baruškin, Mladen Čimin, Slobodan Habulinec, Boris Koštek, Zdenko Kristian, Marina Lukić, Jadranka Mesarić, Bogumil Obelić, Mia Poje, Nenad Rijavec, …. i ja, Kalman Žiha. Većina se putnika poznavala od prije, ali neki samo iz viđenja. Različiti interesi i porivi putnika za odlazak na daleki put, samo su putovanje činili zanimljivijim, ali se od svih sudionika očekivala visoka razina strpljivosti prema raznovrsnim željama i pojedinačnim mogućnostima.

    Prije polaska na put, otišao sam se oprostiti sa svojim roditeljima. Bezbrižno sam se odnosio prema njihovim zabrinutim pogledima. Osjećao sam samopouzdanje i volju utreniranog športaša kojega vesele predstojeći izazovi. Uzbuđenje pred novim iskustvima i odlaskom u nepoznate krajeve o kojima prije nismo mogli ni sanjati, ublažavalo je tjeskobu koju sam neprestano skrivao pred sobom i drugima, zbog promjene uhodanog i udobnoga života u gradu. Misli o mogućim pogibeljima na putu bile su praćene blagim stezanjem grla. Taj se u osnovi uzbudljiv osjećaj, donekle odagnavao drugim aktivnostima vezanim za odlazak na put.

    Dan prije puta otišao sam u obližnju poštu. Dok sam zadnji put telefonirao roditeljima, ukrali su mi novi bicikl. Osim žalosti za biciklom, pomislio sam da je to loš znak prije puta. Taj sam događaj, i nelagodu koji je izazvao brzo potisnuo iz svijesti, slično kao i sve ostale tjeskobe uslijed neizvjesnosti putovanja, koje su se povlačile pred osjećajem vlastite važnosti i pod pritiskom napetosti zbog skorog odlaska u Nepoznato.

<- Smrt himalajskog tigra

-> Na drugim krajevima svijeta