Konačno je trekking grupa poletila iz Zagreba za Amsterdam. Putovalo se skupa s prijateljima iz hrvatske skijaške ekspedicije, u istom zrakoplovu. Ozračje je bilo puno izraženog oduševljenja kojim se prigušuju osjećaji tjeskobe pred putem koji ipak nije bez pogibelji. Iz amsterdamske zračne luke Shiphol, zrakoplov je poletio prema New Delhiju. Nakon kratkog boravka u Indiji, put je vodio u Nepal.

Grupa pred ambasadom u New Delhi-u prije polaska za Nepal
 
U zrakoplovnu luku Kathmandua dvije su grupe iz Zagreba sletjele 19.09.1982., oko 12 sati. Niski, tmurni, ali živahni oblaci dominirali su krajolikom. Egzotični prizori, neobični stanovnici i čudan govor prolaznika izazivali su dobro raspoloženje putnika, unatoč mukotrpnim birokratskim procedurama pri ulasku u Nepal. Cijeli je slijedeći dan prošao u razgledavanju grada i rješavanju administrativnih poslova prije puta. Trebalo je osigurati dozvole za trekking u nepalskom ministarstvu turizma. Nakon toga, skijaška je ekspedicija na Kang Guru, otišla svojim putem. Trekking grupa je unajmila dva pripadnika naroda Šerpa da im budu sirdari. Sirdari su i nešto više od samih vodiča. Oni preuzimaju veći dio organizacije putovanja i obavljaju sve poslove i odnose s lokalnim vlastima i stanovništvom. S njima se dogovaraju pojedinosti daljnjeg putovanja. Jedan se zvao Kani a drugi Nima. Bili su to mladi poduzetni ljudi, pouzdanog izgleda i dobrog obrazovanja. Pravi vođa je bio Kani, a Nima mu je pomagao. Kani je osim ostaloga, dobro govorio engleski. U njihovom se pristupu pohodu ne može prepoznati znatiželja ili športski duh. Za njih je to samo posao. Za nepalske je uvjete njihov rad vrlo dobro plaćen.


Već je sutradan, autobus koji osim ljudi prima i životinje, doduše samo na krovu, veselo vozio kroz živopisna nepalska sela prema zadnjem većem mjestu na putu, Pokhari. U Pokhari su sirdari tražili nosače za nastavak pohoda kroz planinska bespuća, gdje osim pješačkih planinskih staza, nema drugih pristupnih puteva. Dogovor se odvijao na mjesnom nogometnom igralištu. Bilo je mnogo zainteresiranih mještana. Sirdari su procjenjivali opći izgled i tjelesnu snagu. Provjeravali su mišice pristupnika, koji put i opipom. Nemilosrdno su odbijali one slabije. Neugodno je bilo promatrati odbijene koji su još u posljednjoj nadi upućivali molećive poglede prema nama.

 

Kathmandu


Za svakoga se odabranog nosača moraju kupiti korpe koje se nose na leđima u obliku sepeta i osigurati oko pet metara užeta. Sve to, uz uobičajenu plaću ostaje njima kao nagrada na kraju putovanja. Pogledom sam tražio oči Nepalaca u nadi da ću kroz njih proniknuti u njihov duhovni svijet. Nisu to bezizražajne oči, ali njihov duboki tamni sjaj, koji kao da je upio hladne himalajske noći, ništa nije odavao od onoga što bismo željeli znati o svojim suputnicima. Uspostavili su se pristojni ali ne i prisni odnosi. Volio bih da ostavljamo dobar dojam, ali oni ne pokazuju nikakve znakove da ih zanimamo više od bio kojih drugih namjernika. Na slobodnim prostorima, vesela i lijepa djeca su puštala zmajeve dugih repova na jednolikom ugodnom vjetru. Zmajevi ne lete visoko kao kod nas, ali su jako živopisno ukrašeni. Nosači su satima odmjeravali terete kako bi se međusobno pravično raspodjelili. Nakon dugih priprema, šarena je kolona planinara i nosača konačno krenulo prema odredištu, udaljenom desetak dana hoda po planinskim vrletima. Premda bismo voljeli brže napredovati, nosači imaju točno određene dnevne rute. Od tradicionalnih relacija nerado odstupaju čak i za višestruko veću plaću.

<- Na drugim krajevima svijeta

-> Putovanje po Nepalu