U vidokrugu bez suparnika dominira masiv Annapurne. Svaki put kada otvorim oči, danju i noću, ugledam njezin kristalni vrh kako para visine. Dugo moram dizati glavu da pogledom obuhvatim cijelu planinu. U nozdrvama osjećam ledenu oštru čistoću zraka. Strujanje zraka ne djeluje na osjetila. Oblaci nošeni oštrim visinskim vjetrovima brzo prelijeću nebom.

Neprestano mijenjaju svoje oblike i boje. Nebo ju u prvo predvečerje posve prozračno, bez gustoće i težine.

U plavetnoj daljini, pojavljuje se nešto što izaziva ogromnu znatiželju. Pojava me prikiva oduzetog daha za tlo. Letjelica izvanrednog sklada, titanskog sjaja i neodredljive veličine, polagano i sigurno, bez hitnje, kako dolikuje samo neupitnim gospodarima prostora, kreće se bez otpora nebeskim prostranstvom. Nema krila. Sastoji se samo od duguljastog vretenastog trupa. Možda nekoga nosi u svojoj golemoj nutrini. Ne mogu se pomaknuti. Opčinjeno promatram. Osjećam se posebnim, jedinstvenim. Možda ću biti svjedokom ukrcaja ili iskrcaja nekoga ili nečega. Zamišljam kako sam odabran da kao jedino ljudsko biće promatram nezamislivo i neviđeno. Letjelica se približava Annapurni. Bojim se da je ne izgubim iz vida. U valovima oduševljenja obuzimaju me uzvišeni, najdublji osjećaji sreće i oduševljenja. Potpuno sam opušten i pribran. Letjelica dotiče konturu planinskog masiva. Nije se sudarila, nego leti dalje prema najmasivnijem dijelu brda. Annapurna se otvara. Stijene se razmiču. Ogromne mase u pokretu. Svečano. Polako, bez žurbe, dostojanstveno. Vidi se njezina užarena utroba. Nezamisliva lijepota. Iz otvora zrači blagotvorna toplina. Osjećam je na sebi kao lijek. Najljepša i najželjenija toplina. Jako žudim za toplinom. Otvor je sve veći i veći. Toplina koja me obuzima je sve ugodnija. Takvu divotu nisam nikada osjetio. Veliki dio Annapurne je užarena masa. Najljepši i najugodniji prizor koji sam ikada vidio. Takvo što nisam mogao nikada niti zamisliti. Letjelica se nastavlja približavati otvoru. Nestaje u užarenom vrtlogu. Otvor se za njome polako zatvara. Ostaje samo mala pukotina iza koje se nazire plamena nutrina. Na koncu i to nestaje. I nakon zatvaranja planine mi je ugodno i toplo. Osjećam ogromno pouzdanje u sebe. Blaženo se prepuštam obeznanjenosti.

 

<- Snaga

->Plavi monah