CULMEN.info

Suncu treba dugo vremena da proviri iza golemih vrhova. Tada je već visoko na nebu i u punom sjaju i žaru. Nevidljivi zraci skrivenog dijela sunčevog svjetla nesmiljeno progorevaju sve izložene dijelove kože. Sunce je toliko nadmoćna pojava, da o njegovu djelovanju nema smisla razmišljati.

Obuzima me posvemašnja slabost. Slabost ne predstavlja osjećaj umora ili bola. Iscrpljenost se ispoljava u nepoduzetnosti i sporosti pokreta. Za svaki slijedeći pokušaj kretanja treba više vremena. Sve duže ležim nepomično. Dugo prikupljam snagu. Slijedi mali, gotovo neznatni pokret, pa ponovno mirovanje. I priviđenja su sve rjeđa. Nastupila je potpuna lakoća življenja.

Odjednom je nešto stvarno zatreperilo. U mrtvoj je prirodi nastao poremećaj. U prvi mah se nije moglo razaznati o čemu se radi. Samo male, jedva zamjetne promjene. Možda u strujanju zraka. Ili neki novi, neobični šumovi. U svakom slučaju, nešto se događalo u bliskoj okolini. Možda neko živo biće zrači samim svojim prisustvom.

Osjetio sam se oko sebe komešanje. Upravo su me spremali u sepet. Potpuno sam bespomoćan. Spustili su me u korpu još dok je bila na zemlji. Bilo je jako neudobno. Jedan me je nosač digao na leđa i počeo se spuštati niz strmu padinu. Zamjetio sam nosačeve mišićave listove noge kako se strašno napinju. Bosa, gotovo crna stopala drhtavo su se opirala na oštrom kamenju.

Odlazak u Kathmandu s nosačima koji bi me nosili na leđima ili nosiljki, trajao bi predugo. Ne bih izdržao put. Komunikacije s glavnim gradom iz ove divljine su vrlo loše. Jedinu bežičnu vezu sa Kathmanduom moguće je bilo uspostaviti samo iz jedne udaljene postaje nepalske vojske. Nekolicina prijatelja iz ekspedicije je žurno otišlo do vojne postaje.