Došlo je i do toga... Nekad kristalno čisto Dvojno jezero u Dolini sedam jezera pretvorilo se smrdljivu mlaku, prekriveno nitastim algama.


Ekološka propast jednog od najljepših visokogorskih jezera u Sloveniji, koja je dostigla svoj vrhunac, odvija se već dugo vremena. Iz godine u godinu sve je gore.

Cijela stvar došla je u medije jer se nad stanjem jednog najviše posjećenih dijelova Triglavskog narodnog parka zgrozio jedan najpoznatijih slovenskih alpinista i svjetski putnik Stane Klemenc. Pored toga da je alpinist i gorski vodič, on je i fotograf te jedan onih planinara koji još poštuju stare planinarske vrijednosti: voli nedodirnutu prirodu i njezinu ljepotu. Pošto je jedan od onih koji nemaju dlake na jeziku, zariknuo je dovoljno glasno da su se odazvali mediji i sad odjednom o katastrofi Dvojnog jezera izvještavaju i debatiraju svi.


U životu već je tako da za uistinu velike nesreće rijetko možeš prstom pokazati na jednog jedinog krivca. Obično do najgorih posljedica dovede splet okolnosti i radnji, od kojih pojedinačna možda uopće ne bi bila tako presudna. Ili možda ipak... No propadanju Dvojnog jezera doprinijelo je više čimbenika. Najviše možda oni nesretnici (neslužbeno se zna, tko je to bio!) koji su prije dva desetljeća uz planinski dom na Sedam jezera priredili piknik, dovezli se helikopterom i priuštili si pastrve, koje su još žive dovezli sa sobom u vjedrima s vodom. I pošto ih nisu sve pojeli, na kraju su ih nešto istresli u jezero. Možda su se čak osjećali kao pravi ljubitelji prirode i životinja. Na žalost pastrve u malom ledenjačkom jezeru nemaju što tražiti – pojele su sve planktonske račiće, koji su se hranili algama i bili prirodni čistaći jezera.

No ima i drugih krivaca. Planinsko društvo koje upravlja planinarski dom (taj stoji tek nekoliko metara od jezera) ne obazire se na načelo da bi planinski domovi u zaštićenim područjima prirode bili tek skloništa i točke za osvještavanje posjetitelja o krhkosti prirodnog okoliša. Vrlo poduzetnički širili su dom, dograđivali dodatne smještajne kapacitete, prepriječili potok tako da ima dom neograničen izvor vode. A i ugostiteljska ponuda im je na "na visini", tako da je pranje suđa usporedivo s većom gostionicom. Čak peru i rublje, navodno samo onih, koji u domu rade. A sve te otpadne vode... sigurno već znate kamo! Uprava Triglavskog narodnog parka trudila se da bi se riješila nepoželjnih riba u jezeru ali za taj zadatak, koji nije jednostavan, nestalo je novca. Biolozi situaciju proučavaju već godinama, ali što kad njihovi zaključci rijetko dolaze u javnost. Horde posjetitelja (planinara, ljubitelja prirode i svih ostalih) uživaju u ugostiteljskoj ponudi doma, koprčkaju se u jezeru, peru se, a trunuće alge očito da rijetko koga uopće smetaju... Svoj doprinos umiranju jezera daju i klimatske promjene, za koje smo krivi baš svi.

A najgore je, da svi kojih se to tiče tvrde kako rade sve u skladu s propisima i svojim nadležnostima. Kao povjesničarka ne mogu da ne pomislim na znameniti sudski proces u Nürnbergu poslije drugog svjetskog rata, na kojem su na doživotni zatvor osudili visokog državnog činovnika Trećeg Rajha zbog zločina protiv čovječanstva. Čovjek je cijelo vrijeme tvrdio kako je sve radio po zakonima i u okviru svojih nadležnosti. Po drugom svjetskom ratu još je ponetko vjerovao u neke opće vrijednosti, etiku i moral, pa i u odgovornost. Vremena su se jako promijenila i to ne samo radi klimatskih promjena!


Izvor: gore-ljudje.net - Foto: panoramio.com
Piše: Marjeta Keršič Svetel - Sa slovenskog preveo: Marko Pinterić